Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    litijum

    Litijum iz Srbije: Ekskluzivne fotografije jadarita iz doline Jadar (FOTO)

    Litijum je jedna od glavnih tema u srpskoj javnosti poslednjih meseci a moguće otvaranje rudnika u Srbiji predmet je brojnih polemika, a poslednjih nedelja i protesta.

    Reakcije javnosti su ili pozitivne i pune optimizma za domaću ekonomiju ili potpuno negativne sa akcentom na štetnost po životnu sredinu.

    Da li zaista dovoljno znamo o jadaritu, njegovom značaju, načinu na koji se dobija i prerađuje?

    Šta je jadarit i ko ga je pronašao?

    Jadar je jedno od značajnih ležišta litijuma u svetu, a jadarit je mineral koji je pronađen samo kod Loznice, nigde više. Procene kažu da se u rudniku „Jadar” nalazi dovoljno litijuma da zadovolji oko 10 odsto svetske potražnje za ovim metalom.

    Jadarit je prvi pronašao Kris Stenli iz Londonskog prirodnjačkog muzeja 2006. godine. Naziv je dobio upravo po reci kraj koje je i otkriven. Njegova mineralna hemijska formula je natrijum-litijum-borosilikat-hidroksid.

    Ukoliko do sada niste imali prilike da vidite kako izgleda jadarit, donosimo vam fotografije ovog minerala. Bele je boje a postaje fluorescentan kad je osvetljen ultraljubičastom svetlošću.

    Šta je litijum i čemu je namenjen?

    Litijum je visoko reaktivan alkalni metal koji nudi odličnu toplotnu i električnu provodlјivost. Ova svojstva čine ga posebno korisnim za proizvodnju stakla, maziva visoke temperature, hemikalija, lekova i litijum-jonskih baterija za električne automobile i elektroniku široke potrošnje, što mu i pridaje kapitalnu vrednost.

    Međutim, zbog svoje visoke reaktivnosti, čisti elementarni litijum se ne nalazi u prirodi, već je prisutan kao sastojak soli ili drugih jedinjenja. Litijumske soli se nalaze u podzemnim ležištima slane, mineralne rude i gline, kao i u slanim vodama i geotermalnim vodama.

    Litijum-jonske baterije za električne automobile smatraju se trenutno u svetu kao obećavajuća alternativa automobilima koje pokreću fosilna goriva sa velikim efektom staklene bašte, pa se u tom smislu i potražnja za litijumom u svetu povećava. Interesantne su procene da će se emisija ugljenika iz automobila do 2050. godine smanjiti za 71 odsto u poređenju sa 2013. godinom, usled popularizacije i upotrebe električnih automobila sa litijum-jonskom baterijom.

    Kako bi se mogao koristiti za baterije, litijum iz slanih jezera ili rudnika mora se obogatiti složenim hemijskim procesima. Taj deo procesa se retko obavlja u zemljama u kojima se vadi litijum, osim u Kini.

    Litijum u svetu, od Argentine do Australije

    Litijum se širom sveta dobija iz kontinentalnih slanih rastvora (Bolivija, Čile, Argentina) ili iz čvrstih stena – pegmatita (Australija, Rusija, Kanada, Austrija), ili iz oba izvora (Amerika i Kina).

    Litijum se trenutno prvenstveno dobija iz dva veoma različita izvora: iz podzemnih slanih jezera u takozvanom litijumskom trouglu u Južnoj Americi i iz rude u Australiji. Ta dva načina proizvodnje veoma se razlikuju po mogućem uticaju na životnu sredinu. Takođe, stotine milijardi tona litijuma nalaze se u okeanima širom planete, što ih čini atraktivnim izvorom za podmirivanje buduće potrebe za litijumom.

    Većina postupaka ekstrakcije litijuma podrazumeva neki oblik rudarstva da bi se došlo do podzemnih ležišta minerala ili slanih voda bogatih litijumom. Litijuma prilično ima i u moru i na kopnu, ali se samo nekoliko izvora smatra ekonomski održivim poput nalazišta u Čileu, Boliviji i Argentini koji čine 75 odsto svetski poznatih nalazišta.

    Međutim, stručnjaci prognoziraju da će se ove okolnosti promeniti u narednim godinama, jer nove tehnologije čine ekstrakciju iz alternativnih litijumskih izvora sve ekonomičnijom. Velika ležišta u Kini i Južnoj Americi intenzivno se eksploatišu kako bi se pokušala iz Zemlјe izvući maksimalna količina litijuma – ali to sa sobom nosi velike posledice na lokalnu sredinu i zaštitu prirode.

    Zahvaljujući kontinuiranom istraživanju, identifikovani resursi litijuma su se značajno povećali širom sveta i sada se procenjuju na ukupno oko 86 miliona tona. Najviše ih ima u Boliviji (21 milion tona), Argentini (19,3 miliona tona), potom u Čileu (9,6 miliona tona), SAD-u (7,9 miliona tona) i Australiji (6,4 miliona tona). Srbija se nalazi na 12. mestu sa 1,2 miliona tona. Od delova sveta u kojima se eksploatiše najmanje ga ima u Austriji, Finskoj, Kazahstanu i Namibiji – po 50.000 tona.

    Istorija litijuma u dolini Jadra i veza sa „kriptonitom“

    Sredinom dvehiljaditih Srbija se našla u epicentru interesovanja – ne političara ili ekonomista, već naučne javnosti, čiju pažnju, nažalost, ne privlačimo toliko često.

    Prirodnjačkom muzeju u Londonu, referentnoj instituciji za mineraloške studije, naši geolozi dali su primerke novopronađenog materijala na takozvanu mineralnu karakterizaciju, da bi se utvrdilo koji je mineral tačno u pitanju. Potvrđeno je da je reč o novom mineralu. Dobio je naziv „jadarit” i, kao takav, registrovan u Međunarodnoj mineraloškoj asocijaciji.

    To otkriće, samo po sebi, ne bi bilo toliko atraktivno, budući da se svake godine pronađe sedam ili osam novih minerala, da mineralog Kris Stenli nije, kako je rekao, u Gugl pretraživač ukucao hemijski sastav jadarita. Kao rezultat je izbačen „kriptonit”. Izmišljeni mineral koji zauzima važno mesto u popularnoj kulturi – kao jedina stvar koja može da pobedi Supermena, sa čije rodne planete Kripton, u priči, potiče.

    Geolog Nenad Grubin koji je 2004. godine, bio deo tima koji je, istražujući ležišta borata u Srbiji, naišao na mineral koji nije odgovarao nijednom do tada poznatom, ispričao je za BIZLife da je ’Geozavod’ krajem 90-ih, za potrebe Ibarskih rudnika uglja u Jarandolskom basenu, bušenjem tražio nove rezerve uglja, koje je i pronašao, ali je pored njih pronašao i borate od kojih je sve počelo.

    „Pripremili smo izveštaj sa presekom basena u Jugoslaviji koji su potencijalno značajni za istraživanje borata i pri vrhu liste je bio Jadarski basen. Zamislite borni mineral sa gotovo najvišim sadržajem bora u sebi i litijski mineral sa gotovo najvišim sadržajem litijuma – to je jadarit u jednom i zbog toga je on jedinstven“, naveo je Grubin.

    Sedamnaest godina kasnije, nakon brojnih iskopavanja i istraživanja ležišta litijuma i bora svetske klase, jedna od najvećih rudarsko-metalurških korporacija u svetu Rio Tinto, spremna je za gradnju rudnika. Kako stručnjaci tvrde, realizacijom projekta, Srbija bi pre svega mogla da ima značajnu proizvodnju litijuma i bora kada se za to steknu uslovi, fabriku električnih baterija, te i istih takvih vozila, ali i problem sa zagađenjem životne sredine.

    Ekonomske perspektive?

    Procenjuje se da litijum u svetu najviše koristi za baterije 71 odsto, zatim keramiku i staklo 14 odsto, masti za podmazivanje četiri odsto, a potom slede drugi načini upotrebe. Iz Vlade Srbije više puta je poručeno da je razvoj projekta od izuzetnog značaja za Srbiju i Loznicu. I da će samo u fazi izgradnje rudnika i postrojenja za preradu biti angažovano više od 2.100 radnika, a da bi se vrednost investicije merila milijardama evra. U projekat, koji se trenutno nalazi u fazi studije izvodljivosti, uloženo je ili opredeljeno 450 miliona američkih dolara.

    Generalna direktorka „Rio Sava eksploration“, ćerka firme Rio Tinto Vesna Prodanović rekla je ranije za BIZLife da je projekat „Jadar” strateška razvojna šansa za Srbiju. Kao i da će njegov razvoj doprineti razvoju čitavog rudarskog i industrijskog sektora i omogućiti osnaživanje Srbije kao investicione destinacije u lancu koji obezbeđuje materijale i tehnologije neophodne za dalji razvoj zelene ekonomije.

    „Ukoliko obezbedimo investicionu odluku da se u projekat uloži više od 1,5 milijardi USD u momentu dok se svet još oporavlja od pandemije izazvane koronavirusom, biće to pozitivan i snažan signal i za druge velike investitore. U fazi izgradnje rudnika, a i kasnije, tokom proizvodnje, biće razvijena široka mreža dobavljača“, kazala je tada Prodanović.

    Ona je navela da se procenjuje da će na ovaj način biti dodatno stvoren i značajan broj indirektnih radnih mesta i da kada krene sa proizvodnjom, „Jadar” će imati potrebe kako za materijalima i opremom, tako i za servisnim uslugama iz brojnih industrija, kao što su elektro, mašinska, metaloprerađivačka, hemijska, transportna, građevinska itd.

    Cena litijuma je do početka 2018. kontinuirano rasla dok se trenutno kotira na polovini najviše cene koja je zabeležena u martu 2018. Zbog prekomerne proizvodnje i smanjenih cena, nekoliko firmi koje se bave eksploatacijom litijuma odložilo je planove za proširenje kapaciteta, a noviji rudarski pogoni u Australiji i Kanadi potpuno su prestali sa proizvodnjom.

    Ekloške organizacije ne spavaju

    Može se zaključiti da sa stanovišta životne sredine litijum i ne bije baš lep glas, a to nije dobro za biznis. Koliko god se korporacije trude da poprave lošu sliku koja je povezana sa eksploatacijom i proizvodnjom litijuma, nevladine organizacije budno prate dešavanja, a informacije o štetama, havarijama, korupciji, skandalima, sudskim procesima – brzo se šire. Ljudi se bune protiv postojećih i budućih rudnika i postrojenja, vrše pritisak na politiku.

    U Srbiji je borba za dolinu Jadra počela upravo tamo gde litijum i treba da se eksploatiše, u Loznici, da bi se kasnije protesti prošili na celu Srbiju. Proteste je pokrenuo pokret Ekološki ustanak koji okuplja desetak nevladinih udruženja, građanskih inicijativa i organizacija koji žele sprečiti usvajanje zakona o eksproprijaciji i referendumu o promeni Ustava, kao preduslov za, kako tvrde, početak projekta rudarenja litijuma, a vladajuće stranke optužuju ih za političke ambicije.

    Nekoliko poslednjih nedelja protestanti su u više desetina gradova blokirali glavne saobraćajnice, a podršku im pružaju mnogobrojne javne ličnosti. Predstavnici vlasti tvrde da blokade nemaju veze sa ekologijom, zakonima i kompanijom Rio Tinto već sa ostvarivanjem političkih ciljeva opozicionih lidera.

    Predstavnici kompanija Rio Tinto, sa druge strane tvrde da osnovni preduslov za dobijanje građevinske dozvole i dozvole za eksploataciju jeste ispunjavanje svih zakonski definisanih procedura i uslova.

    „To znači da ćemo sve mere zaštite i obezbeđivanje svih propisanih uslova da se eksploatacija jadarita, njegova prerada, kao i odlaganje otpada, vrši na održiv, odgovoran i ekološki bezbedan način obuhvatiti našim projektnim i tehničkim rešenjima i pratećom dokumentacijom. U toku ovog procesa uradiće se mnoge studije i analize koje se tiču uticaja na životnu sredinu, u skladu sa najboljom međunarodnom praksom“, izjavila je ranije Vesna Prodanović za BIZLife.

    Profesor Mašinskog fakulteta u Beogradu Aleksandar Jovović, rekao je da je za potrebe izrade konkretne strateške procene uticaja na životnu sredinu projekta „Jadar”, dosad izvršeno više od 23.000 bioloških i fizičko-hemijskih analiza vode i vazduha. „Sve to je urađeno kako bi se u potpunosti razumelo stanje životne sredine pre rudarskih aktivnosti, predvideo uticaj nakon početka aktivnosti i definisale mere za svođenje uticaja na najmanju moguću meru“, naveo je on.

    Iz kompanije završetak izrade studije izvodljivosti očekuju do kraja ove godine, kada treba da predstavi projekat investicionom komitetu kompanije i obezbedi odluka o daljem ulaganju u projekat, odnosno odobrenju da se uđe u fazu izgradnje rudnika u Loznici.

    Izvor: BIZLife/Mladen Stanković

    Foto: Privatna arhiva/Pixabay/Beta/Milan Timotić

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE