Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    U prvom licu jednine

    Piše: Slađana Pavić, psihološki savetnik

    Lična odgovornost podrazumeva prihvatanje odgovornosti za svoje izbore i sopstveni život, koji iz njih proizilazi. To je prihvatanje sebe i kreiranja svog života. U svakodnevnom govoru to najčešće zvuči kao „Sam si kriv”, kao da smo odgovorni samo za svoje greške, ali lična odgovornost nije samo u ulozi tužioca, sudije i porote. Odgovorni smo za sve što nam se dešava u životu.

    Iz psihološke perspektive, postoje dva argumenta koja ukazuju na značajnost razvoja lične odgovornosti kod svakog pojedinca. Prvi – razvijena lična odgovornost sprečava da se neko nađe u žrtvenoj ulozi; i drugi – onaj ko vodi brigu o ličnim granicama i potrebama sprečava mogućnost da ga drugi iskoriste ili umanje njegovu vrednost.

    Lična odgovornost, kao sistemska pojava, uvek utiče na odnose među ljudima, na odnos između partnera ili odnos između roditelja i deteta. Ako nismo u mogućnosti da preuzmemo ličnu odgovornost, više je prebacujemo partneru ili ako su roditelji manje spremni da je preuzmu, javlja se jači osećaj krivice kod dece. Osećaj krivice uništava samopoštovanje roditelja i stvara kod dece osećaj da su na teretu.

    Ono što se često vidi na početku psihoterapijskog rada jeste nesposobnost ljudi da preuzmu punu odgovornost za ono što im se dogodilo. Najčešće se jave psihoterapeutu jer imaju osećaj da su iznevereni, odbačeni, izdani… Ovo je odbrambeni mehanizam, koji im olakšava da krive kolege, šefove, partnera ili političare za svoju nesreću. Tako ljudi projektuju svoje nezadovoljstvo na druge a da se ne suočavaju sa tim da je ključ promene u njima samima. Iskustvo me je naučilo da, tek kada klijenti počnu da preispituju sebe, a ne postupke ljudi, počinje proces promene i klijenti počinju da govore da se osećaju bolje (Konfučije je rekao da vas ono što se nalazi unutra napada više od spoljašnjih stvari). Ljudi iz okruženja će raditi razne stvari, ali vi birate kako ćete se osećati.

    Vrlo često se pitamo kako ćemo dalje, šta nam je kriterijum. Ja predlažem ovako: Kada biramo ono što je dobro po: nas, druge i situaciju (napomena: ne menjajte redosled) – sve bude u redu.

    Biti odgovoran znači voditi računa o sebi i shvatiti da svaki čin, svaka radnja – ima posledice. Isto tako, psihoterapeut Albert Elis naglasio je da je mnogim ljudima lakše da izbegnu određene odgovornosti nego da se bave njima. Odgovorni smo. Jesmo! Odgovorni smo i kada ne preuzimamo odgovornost, jer smo se odrekli mogućnosti da samostalno kreiramo sopstveni život, odgovornost za izbegavanje života. Nekada je lakše kukati, svaliti krivicu na drugoga, naći dobar izgovor. To svi radimo ponekad. Nevolja je kada to postane kalup kroz koji oblikujemo svoju stvarnost i tako urušavamo kvalitet svog života.

    Šta bi trebalo da bude jedina stvar u životu za koju znamo da smo odgovorni? Uživanje u sopstvenom životu. Naravno, ovo nije scenario za neku bajku. Lična odgovornost je i prihvatanje neuspeha i kretanje napred. Život nije ravan put, u životu ćete naići i na ćorsokak i na odron. I šta ćemo? Jedna opcija je da se povučemo, predamo; druga je biti hrabar i savladati prepreku. Prihvatanje lične odgovornosti nije garancija za izbegavanje neuspeha, već prilika da iz životnih neprilika učimo. „Ljudski je pasti, satanski je ne ustati.”

    Zato uvek krenite od sebe, i u dobru i u zlu počnite od prvog lica jednine – JA.

    Lična odgovornost je najveći dar koji smo dobili u životu, naša natalna karta, „tajna mapa u koje zvezde da se zagledam”

    Izvor: BIZlife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE