Zoran Kesić o tome kako su obrisali KLIKER: „Gde sad mi da se igramo?“
Zoran Kesić, autor i voditelj emisije “24 minuta”, objavio je da je dečija igraonica „Kliker“ prestala da radi jer je „skupština osnivača privrednog društva Art Komuna Dorćol DOO donela odluku o brisanju ogranka KLIKER“ nakon pet godina postojanja.
Kako je naveo, u mejlu koji je igraonica dobila od osnivača Art Komune Dorćol, koji je objavio na svom Fejsbuk profilu, „skupština osnivača je tu odluku donela iz razloga promene namene delatnosti“.
“Imate tačno dvadeset dana da vaš Kliker otkotrljate u koju god želite rupu, a brišemo vas jer smo namerili da umesto dece tu bude nešto drugo, bilo šta drugo, tipa kafić, teretana, pečenjara ali samo ne deca. U potpisu – niko”.
Iako je igraonica ostala bez prostora, Kesić, koji je smislio naziv igraonice, poručio je deci da ne brinu i obećao da će se ponovo igrati na nekom novom mestu.
Prenosimo njegov tekst u celosti:
O BRISANJU IGRAONICE KLIKER
Na adresu igraonice Kliker 10. aprila stigao je mejl sledeće sadržine:
“Skupština osnivača privrednog društva Art Komuna Dorćol DOO donela je odluku o brisanju ogranka KLIKER.
Navedena odluka će svoja pravna dejstva početi da proizvodi od 01.05.2021. godine.
Skupština osnivača je tu odluku donela iz razloga promene namene delatnosti.
S tim u vezi vas pozivamo da do 1.05.2021. izvršite isplatu svojih obaveza prema Art Komuni Dorćol DOO”.
Ili u prevodu “imate tačno dvadeset dana da vaš Kliker otkotrljate u koju god želite rupu, a brišemo vas jer smo namerili da umesto dece tu bude nešto drugo, bilo šta drugo, tipa kafić, teretana, pečenjara ali samo ne deca. U potpisu – niko.”
Tačnije, u potpisu je nešto nalik na Džedajski savet, Veliku ložu Slobodnih zidara, ili Savet Mudraca.
U potpisu su Osnivači Art Komune.
Šokirani ovim mejlom koji nam je stigao nakon pet godina rada našeg Klikera u okviru pomenute Art Komune , zapitali smo se zašto nam Osnivači koje inače viđamo skoro svaki dan u Dorćol Placu, nisu dali nikakav signal, namig, ili poziv na sastanak na kome bi nam oči u oči saopštili da nam se sprema “brisanje”.
Zašto su Osnivači preuzeli ulogu frajera kukavice koji SMS porukom otkačinje devojku?
I to usred pandemije, kada nam je poslovanje, kao I svim drugim ugostiteljskim objektima u ozbiljnoj krizi, pa se ne slave rođendani, pa se duguje za kiriju, pa se čekaju srećnija vremena koja neminovno dolaze, pa će se kirija izmiriti, a Osnivači kao I u godinama pre pandemije obilato namiriti.
I koliki treba da budeš “osnivač” pa da nekome od koga si daleko na zvižduk, na turu pića ili bar na psovku, šaješ mejl!?
Osnivači su sa svojih stolova u Dorćol Placu posmatrali juče I danas kako se Kliker pakuje I odlazi.
Videli su našeg žutog fiću kako se prekriva ciradom da ne pokisne I šlepuje u garažu.
Osmotrili su utovar kutija sa igračkama, bacilli su pogled na rasklapanje tobogana I pretvarali se da ne gledaju odlazak onih starih poštanskih sandučića I svega ostalog što je činilo našu igraonicu.
(Poneli smo čak I malu wc šolju. Budućim stanarima svakako neće trebati, a nama itekako hoće. Ali o tome, nešto kasnije).
Na naše ljubazno I nasmejano “dobar dan, gosn Osnivaču”, jedan od Osnivača po običaju je promrljao nešto što se tek uz titlovanje može razumeti I žurno šmugnuo u svoj objekat.
Jedva smo obuzdali želju da sami priđemo Osnivačima (sme li se to uopšte bez prethodne najave mejlom?) I da ih zvanično obavestimo da su nas izbrisali, te se evo pakujemo I odlazimo I Kliker više neće tu da postoji, a pošto je ipak postojao pet godina a ne pet dana ili pet meseci, red je da vam se javimo da ste nas šutnuli.
Ali manimo se sada Osnivača I ostavimo ih da nakon odlaska Klikera planiraju procvat Art Komune, koja će konačno, bez vesele dečije graje, bez svih onih letnjih prskanja I zimskih grudvanja, bez nastupa dečijih horova I bioskopa u automobilčićima pod zvezdama, bez svih naših radionica I novogodišnjih predstava, konačno moći da uživa u dostojanstvenom miru.
Uostalom, za Kliker se često tražila stolica više.
Osnivači, sa druge strane, imaju u svom prostoru baš dosta stolica više.
Ljubitelji su nameštaja I to neopterećenog prisustvom ljudi.
Ovo ne važi za pivaru Gvint koji su carevi I vidimo se tamo na svetlom točenom, velikom naravno. Često daju I kikiriki.
Draga deco I roditelji,
Kliker je na sigurnom.
Igračke su u kutijama, a kutije su u jednom stanu. Ne možemo da vam kažemo gde, znamo kakvi ste, otići ćete da se igrate.
Žuti Fića je u garaži I sve vas puno pozdravlja. Nedostaju mu, kaže, vozači I putnici, pa čak I za onim malim monstrumom koji mu je skakao po haubi (a tačno mu znamo ime I facu), Fića trenutno oseća mrvu nostalgije.
Aviončići su u Velikom Mokrom Lugu u jednom dvorištu. Čuva ih jako veliki pas I već ih je obeležio, kao što psi I inače obeležavaju svoje aviončiće.
I ono najvažnije, naše I vaše uspomene na Kliker su na sigurnom.
“Brisanje” Klikera neće izbrisati ono kad je vaša klinka napravila prve korake u našem dvorištu, ili ono kad je Andrej ujeo jednu Ines za ruku.
Ines tvrdi da I dalje ima ožiljak, Andrej demantuje da je to od njega, kaže “ujeo je neko drugi na isto mesto”.
Deca su nam rasla u Klikeru, iz godine u godinu svećicu više stavljali smo na tortu, svima nam je Kliker bio I dnevna soba uzbudljivija od naše kod kuće I vrtić bolji od vrtića I škola opuštenija od škole, a potpisniku ovih redova neretko I kafana bolja od kafane, a da se ne lažemo gospodo tate, nisam u ovome usamljen.
Kliker je uspeo upravo zato što ga nisu napravili “Osnivači”, već ljudi sa imenom I prezimenom.
Pa još preciznije, napravile su ga žene I majke.
Naravno da jesu, morali ste to osetiti u energiji Klikera.
To je ljubav, to su brižnost, toplina I šarm…
E pa žene koje su smislile, izmaštale, nacrtale, opremile, uredile I udahnule život Klikeru, žene koje su ga sve ove godine vodile, baš te žene su se zainatile (a znamo kakve su žene kad se zainate) I rešile da Kliker nastavi da se kotrlja!
Ta što ovih dana obilazi magacine I zaviruje u prostore za izdavanje je jedna.
Ona što premerava dvorišta I zapisuje nešto u blokče je druga.
Ova što čeka da završim ovaj tekst kako bi rekla “ništa ne valja, ajd ponovo” je treća.
Beograd, uprkos raznim Osnivačima, Ulepšavačima, Reformatorima, Fontandžijama I Spomeničarima….zaslužuje I jedan mali, bezazleni, smešni, bučni, veseli ali uvek čarobni Kliker.
I ne sumnjajte u moć žena I nas ostalih koji pokušavamo da im ne smetamo baš previše. Dobiće ga ponovo!
Hvala svima koji vole Kliker na dosadašnjem druženju i javićemo vam na vreme gde da dođete da se ponovo igramo.
I da, požurićemo, znamo da vam se dečiji rođendani bliže.
Ipak se okreće!
Za KLIKER,
Zoran Kesić
Izvor: BIZlife
Foto: Screenshot